Saopštenja za javnost

Ikonica

Uticaj pjesama na moj životni put

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Hana Kazazović je napisala novi tekst:

Uticaj pjesama na moj životni put

Od svih zvukova na svijetu ja najviše volim tišinu i zvuk prirode, vjerovatno zbog toga što je to nešto što sve rjeđe imamo priliku čuti. Ali muzika je imala određen uticaj na moj život, tačnije određene pjesme. O njima je ovaj tekst.

 

Moja Hana – Indexi

Tu pjesmu ja zovem pjesmom koja me spasila. Naime, Indexi su je snimili 1976. godine i po njoj sam dobila ime. Spasila me zato što sam, po maminim riječima, trebala da se zovem Patricija ili Mimzi. Trebam li još nešto reći? Trebam li dodatno objašnjavati zašto bih ovu pjesmu mogla nazvati najdražom i najvažnijom pjesmom u mom životu, na koji je čak imala i direktan, vrlo pozitivan uticaj :D

 

Zeko i potočić – dječija pjesmica

Znam dosta ljudi koje određena pjesma može rasplakati zbog toga što ih podsjeti na nekog ili nešto. Ja sam ipak u životu plakala samo na ovu pjesmu, uglavnom kao dijete. Činjenica, ne znam kako bih danas reagovala na nju jer je godinama preventivno izbjegavam. Ne znam zašto sam kao dijete prolila tolike suze zbog zekine potrage za potočićem i koliko je to uticalo na mene u daljem životu, ali znam da me bespomoćnost životinja opisana u toj pjesmi i danas ne ostavlja ravnodušnom. Bespomoćnost svih tačnije, ne samo životinja.

 

Voljela sam, voljela – Hanka Paldum

„Imala si tek malo više od dvije godine i bile smo u šahari (stan iznad šah kluba u kojem smo živjeli). Ja sam prostirala veš, a ti si mi ga dodavala iz korpe. Uzela bi jedan komad, protresla ga u rukama da se raširi svo vrijeme pjevajući „voljela sam, voljela, voljela sam gaaaa, čekala sam, čekala, srce da mi daaaa“.

To mi je mama pričala, kao jedno od sjećanja koje joj se urezalo u pamćenje. Kako i ne bi – dijete od dvije godine i Hanka Paldum – već sam tada imala zabrinjavajući muzički ukus :))

 

Ne klepeći nanulama – Nedžad Salković

Malo me stid priznati da sam već uveliko išla u školu kad sam shvatila da je „stajao kraj mezara“ a ne mesara. O tome kakve su se meni sve slike redale u glavi dok sam zamišljala kako Nedžad stoji kraj mesara i zove umrlu majku ne trebam ni pisati, samo znam da sam malo kad kasnije u životu imala takvu konfuziju u glavi. Vjerovatno je taj mesar krivac za to što nikad ovu sevdalinku nisam doživljavala na ispravan način, odnosno kao tužnu pjesmu.

 

Konjuh planinom – narodna pjesma

U moje vrijeme su se dječiji rođendani proslavljali tako što bi se u stanu skupila sva rodbina i prijatelji, sa djecom ili bez. Djeca bi dobila jednu sobu za igru i prejedanje slatkišima i grickalicama, a odrasli bi sjedili u drugoj, pričali i pjevali. Da, pjevali na sav glas sve te neke pjesme koje mi još uvijek nismo znali. I ja i danas, kad zatvorim oči i vratim se u to vrijeme, čujem tetku Bebu kako pjeva „Konjuh planinom“. Od svih je najljepše pjevala i imala taj zvonki, prepoznatljivi glas koji mi se baš u ovoj pjesmi urezao u sjećanje. Kad god bih čula tu pjesmu ja sam zaustavljala igru i slušala je pažljivo, zamišljajući tu sahranu rudara. Čini mi se da sam mogla osjetiti tugu koja je utkana u nju…

 

Ovde se može pročitati ceo tekst http://cyberbosanka.me/uticaj-pjesama-na-moj-zivotni-put/

Coca-Cola

Advertisements

Napisano pod: Obaveštenja, , , , , ,

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: